Maj 1999 ........................... [load english version ]

Nedjelja je, dan kada sam odlucio da napokon ubijem svog junaka. Za njega je jos uvijek jutro, dok ja vise nisam siguran treba li to tako poceti. Usao sam u jednu njegovu avanturu kako bih pocinio ovaj gnusni zlocin. Stojim mu iza leda i gledam ga kako zamisljeno kroz prozor posmatra ljude koji uzurbano prolaze ulicom ubijajuci vlastite zablude.

“Zar ne smatras da pretjerujes s tim sto stojis pokraj istog prozora svako jutro i spijuniras ljude?”

Alex se iznenaden okrenuo.

“Ko si ti?” sumnjicavo me pogledao.

“Zar me ne prepoznajes? Pa to sam ja, Dule, tvoj tvorac.”

Izraz njegovog lica bio mi je dovoljan. Nista mu nije bilo jasno, ali sam ga razumio. Tesko je prihvatiti nesto ovako suludo. Zaista.

“Oprosti ako sam te uplasio. Nisam bas obziran prema tebi kao ni prema ostalim ljudima. Jos uvijek nisam odlucio kako ces ti reagovati na ovo sto cu ti reci, ali morat ces to prihvatiti jer je istina…”

“Kakva istina? O cemu uopste pricas i ko si ti, zaboga?!” Sjeo je pored mene i cekao odgovor.

“Pomalo je tesko to objasniti, ali potrudit’ cu se. Tvoja biografija je zapocela u maju prosle godine, prije tog trenutka nisi ni postojao. Ti si roden kao odrastao muskarac.”

“Ne razumijem. Sta zelis reci?..”

“Alex, ti nisi stvaran. Sve ovo oko tebe ne postoji. Tvoje gluposti, tvoji kosmari, tvoje iluzije, tvoje avanture, nista od toga nikada nije ni postojalo. Ti si samo izmisljeni lik jedne proklete budale koja misli da zna pisati. A ja sam ovdje kako bih okoncao ovaj serijal. Zelim usnuti novi san.”

Alex je nervoznim korakom hodao po sobi pokusavajuci povezati cinjenice. Nije znao sta da misli. Naravno, to me nije zabrinjavalo, jer bez mene on ne moze da razmislja.

Sacekao sam da se smiri. Pogledao me je u oci. To je trenutak koji sam cekao. Jednostavno sam izvadio pistolj i opalio mu metak u glavu. Nisam mogao smisliti nista originalnije, samo sam zelio da ga vise nema.

Krvi nije bilo. Alexovo tijelo je licilo na deformisan torso nekog loseg umjetnika. Njegov svijet je nestajao zajedno s njim.

Serijal je gotov.

“Ovo je kraj moj prijatelju, kraj.”

Odjednom osjecam nepodnosljivu bol u srcu. Nisam ocekivao da cu se ovako osjecati. Sta jos da kazem, upravo sam ubio svoju kreaciju. Kako bih se trebao osjecati?

“Znate sta? Mislim da cu sada zaspati.”