Avgust 1998 ........................ [load english version ]

…jos jedan dan je osvanuo. Nova nada je rodena…

“Dovraga!” uzbudeno je uzviknuo Alex probudivsi se iz loseg sna.

“Pobogu, pa jos sam mlad da umrem.” Dodao je i pri tom dohvatio bocicu neregistrovanih pilula koje su mu bile nadomak ruke. Popio je jednu. Subota je ponovo cekala na njega. Ustao je iz kreveta i zapalio cigaretu. Prisao je prozoru i posmatrao vanjski svijet kako uzurbano koristi svaki djelic dana ubijajuci vlastite zablude, ili makar se nadajuci tome. Nije o?ekivao nista osobito od ove subote. Bila je to samo jedna u nizu.

Razmisljao je o kosmaru koji i nije bio tako rijetka pojava proteklih dana. To ga je zabrinjavalo, jer je vjerovao u takve stvari. Iluzije su mu bile slabija strana, proganjale su ga i kada on to nije zelio. Ipak, nikada nisu bile ovako cesta pojava kao sada, mada nije znao zasto.

Minute, toliko vazne, odmicale su, a on toga nije bio svjestan. Doduse, bilo mu je sasvim svejedno. Sta je jedan obican dan za covjeka poput njega? Imao je druge probleme na pameti. Grizla ga je savjest zbog proteklih dogadaja koji su vec daleko odmakli od njegove savjesti. Razmisljao je o onoj trojici iz sna, Christianu, Michaelu i Klausu. Nije mu bilo jasno zasto se sjetio njih, davno izgubljenih drugova koji su nekada zauzimali vazno mjesto u njegovom zivotu da bi ga kasnije jednostavno odbacili?

Zamisljen je stajao kraj prozora i nije primjetio da je njegov Lucky Strike dogorio do pola.

“Kakve kretencine!” rekao je posmatrajuci dva tipa kako pokusavaju provaliti starog Yugu.

Ponekad se cinilo kao da je cijelo vrijeme zelio provesti pored istog tog prozora. Ipak, cak i skroman um poput njegovog nije se dugo zadrzavao na toj opciji. Obukao se i izasao na dorucak.

Po povratku iz najblizeg restorana sretao je svakakve poznanike. Setao je ulicom dok su ljudi prolazili pored njega, ali on nije uzvracao pozdrave. Svi su mu se cinili bezvrijednim i nevaznim da bi obracao paznju na njih. Naime, nalazio se u stanju jos jedne iluzije. Pomucene pameti, opet je mislio na nju, na njeno predivno lice i kratke crne vlasi, na njene njezne ruke koje su ga nekada pazljivo dodirivale i agresivno prolazile kroz njegovu kosu dok su vodili ljubav.

Da, mislio je na nju, Nikitu, djevojku njegovih snova koji su nestali zajedno s njom i pretvorili se u kosmar. Na Alexovom licu pojavila se suza, slana mala suza boli, koja se polako slivala niz obraz i zavrsila negdje daleko od njega. Osjecanja i iluzije je bilo sve sto je od nje ostalo, ali jos uvijek nije vjerovao da mu se to dogada. Nije mogao priznati krivicu, jer bi to bio kraj za njega. Tada vise ne bi postojao stari dobri Alex, opak momak koji tako lako pokupi curu sa ugla neke zgrade. Ipak, iluzije su ga slomile, a suza je dovoljan dokaz toga.

Prema Nikiti je osjecao nesto vise od sexa, vise od ljubavi. Ona je postala dio njega. Bila je jedina osoba kojoj je bilo stalo do njega, a sada je zauvijek nestala iz njegovog zivota jer je zeljela pobjeci od proslosti.

“Zasto me ne ostavi na miru?” upitao se Alex posmatrajuci neku strankinju koja je neodoljivo podsjecala na Nikitu. Bila je izgubljena u ovom velikom gradu i nije znala tacan pravac do svog odredista. Drzala je ogromnu mapu grada u rukama i vrtila je u krug.

Alex se na trenutak odlucio posvetiti realnosti i zaboraviti proslost. Presao je ulicu i prisao nepoznatoj djevojci koja ga nije odmah primjetila. Lagano se zakasljao.

“Oprostite, mogu li vam pomoci?” ponudio je Alex i pri tome slozio samo takvu facu. Djevojka ga je detaljno odmjerila od glave do pete i nasmjesila se.

“Poznajete li kakvo dobro mjesto gdje bismo mogli rucati… mozda… zajedno, gospodine…?” iznenadila ga je sa ovim pitanjem. Sjetio se Nikite koju je upoznao na slican nacin. U polusoku, izgledalo mu je kao da ga je ocekivala, ali…

Nakon krace pauze, odgovorio je.

”Alex je ime. Kada ste vec spomenuli rucak, cast mi je da se mogu pohvaliti da sam izvrstan kuhar. Idemo li?” odlucno je zakljucio razgovor i poveo djevojku nazad sa sobom kuci. Zvala se Nadja i tek je doputovala iz Bugarske. Dobro su se snalazili na engleskom jeziku. Osim par komicnih situacija prilikom upoznavanja, sve ostalo je islo glatko. Alex ju je malo razocarao sa svojim beckim sniclama, ali to nije bio razlog da ne provedu ostatak dana zajedno.

Uz ovakvo zanimljivo drustvo, ubrzo je dosla noc i ljudski instinkt vise nije mogao biti na uzici. Vec su saznali jedno o drugom dovoljno da bi se mogli nazvati “poznanicima.” Neke stvari se ipak nisu mogle opisati rijecima, a jedna od njih je i Alexov divlji poriv koji je polako dolazio do izrazaja. Njegov unutrasnji gnjev nalazio je nacin da se odmakne izvan kontrole i ucini prisutne ocajnim. Ovaj put je to islo sporije, jer se vremenom naucio kontrolisati, ali nije trpio iscekivanja. To je bila njegova slaba tacka. Vina je vec nestalo, a voda i nije narocito romanticna u ovo doba godine.

U nedostatku inspiracije, Alex je ucinio slijedeci korak. Snazno je prihvatio Nadju i drsko je poljubio. Nije se opirala, nije imala razloga za to. Alex je bio prava muskarcina za nju, a ona je bila ono sto je on ocajnicki trebao.

Iluzije su u potpunosti iscezle i prepustile ih sopstvenom razumu. Nekada njegova Nikita, nestala je iz Alexovih misli, a kao da nikada nije bila voljena. Jednostavno je bila odbacena zbog neke strankinje za jednokratnu upotrebu. Smisao je bio izgubljen na granici izmedu logike i strasti, na mjestu gdje stvari obicno ne zavrse na najbolji nacin kako bi to trebalo biti.